Realitetna terapija
Realitetna terapija je psihoterapijski pristup u kojem se terapeut kroz proces samoprocjene, a preko teškoća koje klijent navodi, povezuje s klijentom, polazeći od razumijevanja, da je čovjek intrinzično motiviran i da sam upravlja svojim ponašanjem što klijentu omogućava, da sagleda svoje teškoće iz druge perspektive i otkrije bolje načine za postizanje osobnog zadovoljstva. Razumijevanje na kojem se bazira pogled realitetnog terapeuta na čovjeka i njegove teškoće poznat je kao teorija izbora.
Teorija izbora
Teorija izbora je razumijevanje ljudskog ponašanja koje temelji na kibernetici drugog reda. Ljudski organizam je zatvoreni sustav čije je funkcioniranje namjensko i motivirano iznutra. Organizam je izjednačen s ponašanjem koje se tumači kao nedjeljiva cjelina akcije, mišljenja, osjećanja i fizioloških procesa. Namjena ljudskog ponašanja je uspostaviti unutarnju ravnotežu i uskladiti se s okolinom. To je moguće zahvaljujući motivima koji pokreću ponašanje, sposobnosti praćenja i komparacije informacija iz okoline s motivima te sposobnosti usklađivanja čija je najznačajnija karakteristika kreativnost. Te karakteristike sustava su za potrebe psihoterapije detaljno objašnjene kroz konstrukte psihičkih potreba, svijeta kvalitete i cjelokupnog ponašanja.